U Koljnofu već duže vremena postoji jedan spomenik o Šopronskom plebiscitu 1921. leta. Mađarska Valda je ponudila za više naselja još 2018. da može postaviti spomenik Trianonu, no uvjet je postavljanje brončane plakete forme tzv. Velike Mađarske u kojoj piše: nepokolebljivo.
Ovaj prkaz ostao je isti još iz Horthyjevo doba i do sada se nitko nije petljao, kako je to ipak krivi prikaz stvari.Mala greškica je samo, da se ne prikazuje unutarašnja državna granica između Mađarske i Hrvatske. T obi trebalo svakako pokazati, jer je ta država, raznog oblika kroz stoljeća, nastala iz ove dvije prijašnje države. O tom su tematizirali izložbe u Zagrebu i Budimpešti, zajedničak nam povijest 800 godian i slični toposi. S ovom malom korekcijom smo željeli postaviti naš spomenik Trianonu ovdje u Koljnofu. Da bude korektan. Rezultat je poznat. Proglašen sam izdajnikom naroda i zaprijetili su mi krivičnim postupkom. Kako to obično biva ovdje u našoj maloj domovini.
Propisani spomenik danas stoji uz potok Ikvu u malom Koljnofu. Svijeća uvijek gori i redovito se održavaju polaganja vijenaca. Problem je samo, da se nije ispravila povijesna greška! Stvar nije riješena, odnosno riješena je na dobar stari mađarski način: ovako je i bit će ovako, a ti šuti!
Jedan je čak domaći skupštinar onako s strane i nabacio, da je u selu nikada neću postaviti spomenik Trianonu. Moram mu najtoplije zahvaliti na tom činu, jer mi u svom životu uvijek napravili najbolje upravo oni, koji su mi htjeli gadno nauditi. Još jednom mu velika hvala!
Spomenik
Sudbina je tako htjela, da posjedujem jednu nekretninu u centru sela sa malim vrtićem ispred kuće, pa sam odlučio, ako već u posljednjih 100 godina nije se našao niti jedan Mađar, da objasni suštinu Trianona, neka se upravo to dogodi kod nas. Reći će to jedan Hrvat, tko voli svoju Domovinu ( ovdje dobro paše citat jednog našeg domaćeg pjednika M. Šinkovića: Hrvatske majke vjerni sin uz Domovinu stoj!). Upravo ovdje u Koljnofu, gdje se u posljednje vrijeme isprepliću svakave povijesne razdjelnice. To je danas i ovdje još na općem dobru nezamislivo, premda nam zaista fali malo istine!
O čemu nam govori u stvari Trianon?
Ima tu puno simbolike, na koju nam do sada nitko nije usmjerio pažnju. Počet ću upravo zbog toga s tim.
Kada su 04. lipnja 1921. potpisali taj mirovni diktat, nisu ni pomislili, da je to upravo dan sv. Kvirina, biskupa i prvog sveca mučenika Panonije! Nisu znali, jer tko zapravo poznaje tog sveca? Niti tada, pa niti dan danas. Izazovnost trenutkas je , da smo ove godine 11. hodočašće sv kvirina imali upravo na taj dan. Taj svetac povezuje Šopron i Sambotel, no ne bilo kako. povezuje ih na jantarskoj cesti. Detalje, koji se u pozadini skrivaju zbog ograničenosti vremena ne mogu ovdje objasniti detaljno, no čudesno je koliko je toga sakrivenog znanja u našim legendama i pripovjetkama.
Ima tu još jedan interesantan detalj. Plebiscit, sam po sebi unikatan događaj u mađarskoj povijesti u Šorponu završio je 16. 12.1921. Pratimo sada bropjeve jednog niza, pa ćemo primjestiti, da je božja nakana bila prisutna, no nitko nju nije primjetio, kamo li shvatio! 19-14-07-28, 19-21-12-16,19-39-09-01 és 20-22-02-24. Zbroj je uvijek 68. Prvi niz označava datum početka I. Svjetskog rata i tu je trebao doć kod za ispravak, no nije uspio, jer dolazi do II. Svjetskog rata i ako ovako nastavljamo, lako je moguće, da će datum početka ruske agresije na Ukrajnu prerasti u III. Svjetski rat.
U velikoj dvorani dvorca Trianon možemo viditi 21 sliku prikaza događaja, ovaj ćemo broj kasnije ponovo detektirati. Kada bi željeli napisati broj 1921 glagoljskim slovima sa točkom radi značenja, da se radi o brojki, a ne slovu dobijemo slova: Č,C.I,A. 21 znači IA, tj. teritorij (Hungar-ia, Panon-ia, Span-ia, Skandinav-ia, Rus-ia), karaj. U Trianonu se dijelio teritorij i to drastično. Kada pak pročitamo prvo i posljednje slovo dobit ćemo: ČA – a to nas odmah vodi do spomenika, kojeg smo potavili još 2019. godine. Mi smo ovdje Čakavci i još čuvamo naš stari lipi jezik.
Spomenik se sastoji od dva dijela. Kameni dolaze sa juga , iz dalmatinskog dijela nekadašnje Ilirije, da bi obogatili i povezali ponovo Panoniju. 9 kamenih ploča nanizanih na stup simbolizira Šoproni 8 sela, koji su bili uključeni u plebiscit. Šesti kamen je upravo Koljnof, jer sa zapada, to je 6. selo u redu. Taj smo kamen malo ukosili, da se reljef Ugarske, koji već korektno prikazuje stvarno stanje bolje vidi.
Ovom bloku se organski priključuje niz od 12 kamenih manjih ploča. Oni prikazuju najvjernija sela ( Communitas Fidelissima – 1923. Petrovo Selo, Mala i Velika Narda, Gornji i Donji Četar, Pornova, Mađarski i Njemački Keresteš, Hrvatske Šice i Plajgor, i sela, koja su se vratila početkom 1924. Somoskő i Somoskőújfalu Pagi ad Patriam reversi. Zbrojeno sve skupa daje 21.
Kugle iznad simboliziraju Sunce i zemlju, jer se nalazimo ipak u Pan-on-iji. Nap je na mađarskom jeziku: sunce
Od umjetnika, koji ih je napravio citirat ću riječi s kojima ih karakterizira. „Svijet preko Svijeta – kada naše Sunce, nakon što je u sebe prikupilo sav osjećaj ponovo eksplodira u Svemir i kao supernova iz dva pola raširi svoj sjaj: osjećaj ljubavi Svega i okreće se-okreće, da bi se preko njega, njegovog djela Svijet nanovo rodio.“
Kamene ploče istovremeno simboliziraju slojeve, slojeve prošlih vremena, koji ne stanu kod 6. ksamena, nego idu dalje, jer bit će još era i iza nas.
Vraćajući se na 6. kamen. Riječ 6 u mađarskom ima i glagoljsko i imenično značenje. Tad ai tamo se nešto moralo dogoditi, da je narod razumio poruku. Nažalost to se nije dogodilo. Rješenje poruke i osjećajno prihvaćanje još su na čekanju, kod većine sigurno.6. element je ugalj, bez njega nema života na Zemlji, a prisutno je i u njemačkom imenu našeg mjesta – Kohlenhof, jer se ispod nasd nalazi ugalj u zemlji. Forma ovoe ploče sliči na tu tzv. Veliku Mađarsku, makar tu državu Hrvati nazivaju Ugarska. Upravo je zbog toga važno povući tu crtu u karti. Ukoliko netko, tko bi sumnjao u gore navedeno, i nastavlja mantru o pokoravanju i kontroli Hrvata za vrijeme Ladislava I., toplo preporučam da otiđe jednom na more i u tom teškom kamenu započne razmišljati na koji su to Mađari napravili se svojim konjima.
Kugle iznad simboliziraju Sunce i zemlju, jer se nalazimo ipak u Pan-on-iji. Nap je na mađarskom jeziku: sunce
Od umjetnika, koji ih je napravio citirat ću riječi s kojima ih karakterizira. „Svijet preko Svijeta – kada naše Sunce, nakon što je u sebe prikupilo sav osjećaj ponovo eksplodira u Svemir i kao supernova iz dva pola raširi svoj sjaj: osjećaj ljubavi Svega i okreće se-okreće, da bi se preko njega, njegovog djela Svijet nanovo rodio.“
Kamene ploče istovremeno simboliziraju slojeve, slojeve prošlih vremena, koji ne stanu kod 6. ksamena, nego idu dalje, jer bit će još era i iza nas.
Vraćajući se na 6. kamen. Riječ 6 u mađarskom ima i glagoljsko i imenično značenje. Tad ai tamo se nešto moralo dogoditi, da je narod razumio poruku. Nažalost to se nije dogodilo. Rješenje poruke i osjećajno prihvaćanje još su na čekanju, kod većine sigurno.6. element je ugalj, bez njega nema života na Zemlji, a prisutno je i u njemačkom imenu našeg mjesta – Kohlenhof, jer se ispod nasd načazi ugalj u zemlji. Forma ovoe ploče sliči na tu tzv. Veliku Mađarsku, makar tu državu Hrvati nazivaju Ugarska. Upravo je zbog toga važno povući tu crtu u karti. Ukoliko netko, tko bi sumnjao u gore navedeno, i nastavlja mantru o pokoravanju i kontroli Hrvata za vrijeme Ladislava I., toplo preporučam da otiđe jednom na more i u tom teškom kamenu započne razmišljati na koji su to Mađari napravili se svojim konjima.
Trianon je kao rezultat Mađarima ostavio skoro homogeno mađarski etnički prostor unutar granice, gdje se ostalo malo manjina trebalo tretirati kao zjenicu u oku. Nemojmo zaboraviti da od prikazanih naselja većina nisu mađarska, ipak su željeli ostati u okrilju svoje Domovine, a ne otcijepiti se. Situacija se je međutim jako promijenila u prošlih 100 gosina. Nijemce su pak , koji su dijelom isto glasovali za ostatak i na taj način omogućili ovaj ishod plebiscita za Mađasaku su iselili 1946. kada je ministar unutarnjih poslova bio legenda. 1956 ustanka Imre Nagy. Šopron je dana skoro čisti mađarski grad. I hrvati su krenuli cestom rapidnog asimiliranja, no još smo tu i čuvamo tajne!
Hrvati su se očuvali upravo na potezu prije spomenute Jantarske ceste. Nije li to dovoljno velika opomena u ozračju, da je cestu kontrolirala Troja i to ne tako davno.
Moramo shvatiti već jednom da ćemo samo skupa, zajedno moći ići dalje uz ideju jedne više svijesti i cjelovitog pogleda, a ne na nivou ovih malih nacija međusobno se iscrpljivati. Ovo neka bude opomena, a ja se nadam, da će Mađari,kao čuvari jezgre i znanja to i ozbiljno shvatiti.
Napokon možda jedanput…. i onda, kada ga na to prosi ne jedan Mađar, nego jedan Hrvat, kako je to prije par sto godina rekao jedan velikan naše zajedničke povijesti Nikola Zrinski VII. : Ne diraj Mađara. ( neka bantovati Ugra)!
Na kraju zatvaramo krug. Trianon se počinje graditi 1670 .za vrijeme vladavine Luja XIV., kralja Sunca, kao privatno kraljevsko utočište. U to vrijeme je gore spomenuti Nikola već bio 6 godina mrtav, jer je postao žrtva urote sa strane kraljevske nomenklature, a njegov mlađi brat Petar, ban hrvatski već čami u zatvoru Bečkoga Novoga Mjesta i čeka pogubljenje , koje sum u već prije odredili kao sudbinu. U tom gradu je Fridrich III. čuvao dugo Ugarsku krunu, koja će na svom putovanju za Budim prvo opet doć u Šopron, gdje ju očarano gledao puk na Glavnom trgu tog varoša na Jantarskoj cesti, koja i dan danas raspolovljava doslovno grad u sredini. Kak smo u Šopronu mogli samo za 80 godina zaboraviti obitelj Pejačević, kako je tu najstarija viteška crkva u funkciji u cijeloj državi, kako su na blagdan Velike Gospe 1989. upravo ovdje istočni Nijemci upravo kod nas htjeli organizirano prijeći željeznu zavjesu, tako ozbiljno shvatite misli, koje sam iznio ovdje ispred ovog spomenika, uz sve neshvaćanje cijele priče i domoljublje.
Godine Gospodnje 2023. u misecu sv. Ivana pred večer XXI. Šopronskih hrvatskih dana
- Log in to post comments
